Poeme o izgubljenim svjetovima Vittorija De Sete

Un giorno in Barbagia Vittorio De Seta

U zagrebačkom kinu Tuškanac 5. studenog 2019. s početkom u 21 sat, u sklopu programa Kratki utorak, održava se retrospekcija dokumentarnog opusa talijanskog redatelja Vittorija De Sete. Iako je po vokaciji bio arhitekt, a kasnije se više posvetio igranom filmu i televiziji, dokumentarna faza njegova stvaralaštva, konkretno ova serija nastala između 1954. i 1959. godine, svrstava se među ponajbolja ostvarenja etnografskog filma u Europi u tom razdoblju te je predmetom revalorizacije od strane stručnjaka zainteresiranih za vizualnu antropologiju

No, unatoč tome što ga je i Pier Paolo Pasolini u 60-ima prozvao “pjesnikom realnosti”, Vittorio De Seta je uvelike zaboravljena figura ne samo svjetskog, nego i talijanskog filma. Ovaj vrlo netipičan filmaš, rođen 1923. u Palermu u kalabreškoj plemićkoj obitelji, kao mladić se preselio u Rim, gdje je završio arhitekturu, iako su ga zanimali fotografija i film. Filmom se počeo baviti nedugo nakon toga, samouk i izvan okvira službene talijanske kinematografije. Nakon što je asistirao na filmu Jeana-Paula Le Chanoisa snimanom kod Palerma, krenuo je producirati, režirati i često vlastitim rukama snimati kratke dokumentarce o svakodnevnom životu seljaka i ribara u Južnoj Italiji. Ta mala remek-djela, koja se danas smatraju spomenicima dokumentarizma, u to su se vrijeme prikazivala kao predigra dugim filmovima u kinima. Iako publika nije uvijek dobro reagirala na tu praksu, u ovom slučaju bila je oduševljena prikazima epske borbe ribara sa sabljarkama i tunama, patnje rudara u rudnicima sumpora, ili uskršnjih i žetvenih rituala sa Sardinije. Osim uspjeha kod publike, De Seta je dobro prolazio i na festivalima – film Ognjeni otoci (Isole di fuoco), snimljen za vrijeme erupcije vulkana na jednom od Liparskih (Eolskih) otoka kraj obale sjeverne Sicilije dobio je Zlatnu palmu za najbolji kratkometražni film na festivalu u Cannesu 1955.

Nakon što je realizirao ovu seriju kratkih filmova De Seta je režirao i tri dugometražna, uvelike koristeći metode iz svojih dokumentaraca (upotreba naturščika, impresivni vizuali, malo dijaloga), od kojih je najpoznatiji Banditi iz Orgosola (Banditi a Orgosolo), na festivalu u Veneciji 1961. nagrađen za najbolji debitantski film. Bez obzira na nagradu film nije mogao dobiti distributera u Italiji dok nije sinkroniziran na talijanski, jer je većini Talijana sardski koji se govori u filmu bio nedokučiv. Zbog tog razloga je i Fellinijeva distributerska kuća prvotno odbila uzeti film, iako su De Seta i on bili dobri prijatelji, i baš on je upoznao Federica s jungijanskim psihijatrom Ernstom Bernhardom, koji je uvelike utjecao na Fellinijev rad. 70-ih se De Seta prebacio na televiziju i više nije režirao filmove, što je uvelike pridonijelo njegovom padu u zaborav. Iz njega ga je dobrim dijelom iščupao Martin Scorsese koji ga je ugostio na Full Frame Documentary Film Festivalu 2005., nakon kojeg je krenuo ponovni interes za De Setu, kao i mnoštvo retospektiva diljem svijeta. Scorsese je za De Setu izjavio da je njegov stil onaj “antropologa koji govori glasom pjesnika”. De Seta je umro 2011. u Kalabriji, u 89. godini.

“De Seta se rada na ovim filmovima uhvatio na svoj način – poezijom. Njegovo oko je na jugu Italije našlo hrapave ruke, umorne obraze, tanke siluete koje se u zalazak sunca vraćaju kući u osamljena, ali predivna sela. U njegovim filmovima su svakodnevne radnje preoblikovane u rituale. Rad nije odvojen od života, nego je njegov dio – uz čekanje na ribe ili spavanje poslije ručka na zlatnim poljima pšenice u unutrašnjosti Sicilije. De Setu zanima usklađenost, tolerancija, poetičnost zajedničkog života, koja je isprepletena s ljetnim satima, nevremenima, podnevnim suncem, vulkanima. Sve to pretvorio je u filmski jezik s tada inovativnom upotrebom Cinemascopea (tehnika je prvi put uvedena 1953.) i filmske trake u boji, s ritmičnim korištenjem zvukova mora i vjetra, isprepletenih sa sveprisutnim pjevanjem.” – ocjena je De Setina opusa koju je iznio slovenski sineast Jan Mozetič.

Program Kratki utorak održava se održava u organizaciji Hrvatskog filmskog saveza, kustos i voditelj je Ivan Ramljak, a ovo izdanje realizirano je u suradnji s Bolonjskom kinotekom (Cineteca di Bologna). Svi filmovi puštaju se s 35mm kopija, imaju hrvatski ili engleski prijevod, a ulaz na program je 20 kn.

Raspored projekcije (99 min):

Vrijeme sabljarki (Lu tempu di li pisci spata), 1954., 9 min
Ognjeni otoci (Isole di fuoco), 1954., 9 min
Rudnici sumpora (Surfarara), 1955., 9 min
Uskrs na Siciliji (Pasqua in Sicilia), 1955., 8 min
Ratari mora (Contadini del mare), 1955., 9 min
Priča o zlatnoj žetvi (Parabola d’oro), 1955., 9 min
Ribarske barke (Pescherecci), 1958., 10 min
Pastiri iz Orgosola (Pastori di Orgosolo), 1958., 10 min
Dan u Barbagiji (Un giorno in Barbagia), 1958., 9 min
Zaboravljeni (I dimenticati), 1959., 17 min

Izvor: Kratki utorak – Facebook / Foto: Un giorno in Barbagia, Film at Lincoln Center