“Nanook sa sjevera” u kinu Tuškanac

Nanook of the North

U zagrebačkom kinu Tuškanac u srijedu, 22. svibnja 2019., u 19 sati, prikazuje se etnografski klasik Nanook sa sjevera (Nanook of the North) Roberta J. Flahertyja, iz 1922. godine, i izvrsna je to prilika da ga možda po prvi puta pogledate na velikom platnu.

Na arktičkom otoku Ungava, smještenom na zapadnoj obali Hudsonova zaljeva, živi inuitski lovac Nanook. On se sa svojom obitelji, suprugama Nylom (Ona koja se smije) i Cunayou te starijim sinom Alleeom i mlađim Allegoom, nastoji izboriti za preživljavanje u surovim uvjetima u kojima ljudima stalno prijete glad i hladnoća. Nanook je najpoznatiji lovac u kraju u kojem živi, čovjek izuzetno vješt u traženju hrane, u ribolovu, lovu na morževe, tuljane i lisice, kao i u gradnji iglua te općenito u osiguravanju egzistencije sebi i članovima svoje obitelji. Svi oni još uvijek žive na tradicionalan način, praktički bez dodira s tadašnjim suvremenim svijetom i simbolima njegova napretka…

Debitantsko ostvarenje Roberta J. Flahertyja, koji se osim kao redatelj film potpisao i kao scenarist (prema ideji svoje supruge Frances H. Flaherty), producent, snimatelj i sumontažer, prvi je dugometražni dokumentarni film, ujedno i prvo klasično ostvarenje dokumentarca kao filmske vrste. Riječ je i o prvom filmu u kojem autor primjenjuje metodu integracije i zajedništva s ljudima koje prikazuje, jer je Flaherty nekoliko godina živio među Inuitima u zaljevu Hudson. Nakon što je u požaru izgubio prve realizirane snimke, pri stvaranju kojih je postigao da ga Inuiti prihvate kao njima blisku osobu, promijenio je svoj izvedbeni pristup te se u koncipiranju priče fokusirao na svakodnevicu naslovnog protagonista. Njegovo pravo ime bilo je Allakariallak, no to nije jedino odstupanje od činjenica i stvarnosti, zbog čega se Flahertyju ozbiljno prigovaralo. Osporavana je autentičnost i ‘dokumentarnost’ filma, jer je autor često inscenirao pojedine sekvence nastojeći protagonista i njegove sunarodnjake prikazati što neobičnijima i ‘egzotičnijima’, inzistirajući primjerice da Nanook u scenama lova umjesto puške koristi koplje te sugerirano pribjegavajući montažnim rezovima i prema nekima pretjeranim intervencijama u zbilju te priređivanju zbivanja. Unatoč tome i sličnim sekvencama zbog kojih se dovodi u pitanje autentičnost segmenata filma, a što je bilo i razlogom problematiziranja granice između njegove dokumentarnosti i fikcionalnosti, Flahertyjev doks koji obiluje totalima snježnih oluja, ali i intimnim prikazima odnosa u Nanookovoj obitelji, i danas se drži izuzetno vrijednim izvorom podataka o životu Inuita te oglednim primjerom tzv. ‘spasilačke etnografije’.

Izvor: Kino Tuškanac